Viza za Njemacku

Narodi Bosne i Hercegovine širom svijeta...
Odgovori
Avatar
malenipuz
Postovi: 35
Pridružen/a: 03 ožu 2013, 14:43
Kontakt:

24 lip 2018, 16:14

Da li je ko aplicirao za vizu za Njemacku u zadnje vrijeme ?
Avatar
ivan
Site Admin
Postovi: 450
Pridružen/a: 17 tra 2013, 14:18
Kontakt:

11 srp 2018, 21:02

malenipuz je napisao/la:
24 lip 2018, 16:14
Da li je ko aplicirao za vizu za Njemacku u zadnje vrijeme ?
Mislim da jeste, svaki dan iz BIH 200-300 ljudi :-)
Avatar
ivan
Site Admin
Postovi: 450
Pridružen/a: 17 tra 2013, 14:18
Kontakt:

26 srp 2018, 10:13

Trnovit (vizni) put do Njemačke

BiH je zemlja koju veliki broj njenih stanovnika želi napustiti u potrazi za boljim životom. Njemačka je na prvom mjestu željenih destinacija. Do posla, čini se, nije teško doći, ali do viza jeste.

"Iako sam već upola na putu za drugu državu, ne mogu da završim ovu njemačku priču...”, stoji na profilu ‘Idemo u Njemačku’, koji okuplja bh. građane koji svoj život planiraju nastaviti u Njemačkoj. Ta Facebook grupa okuplja više od 57.000 Bosanaca i Hercegovaca koji sebe više ne vide u BiH, što je tek dio onih koji slično razmišljaju i pokušavaju.

U toj grupi ljudi su jedinstveni, ne dijele se po ovom ili onom principu - nacionalnom, vjerskom ili političkom opredjeljenju. Zajednički im je cilj Njemačka, ali i problem sa kojima se susreću na putu ka tom cilju - predugo čekanje na termine za dobijanje radnih dozvola/ viza.

“S obzirom na to da se termini u Ambasadi Njemačke u Sarajevu katastrofalno sporo dodjeljuju, ljudima koji su pronašli poslodavca u Njemačkoj i imaju potpisane ugovore o radu, ti ugovori se sve češće otkazuju iz razloga što ljudi ne mogu ići raditi u Njemačku bez vize, odnosno, poslodavci jednostavno ne žele i ne mogu čekati na procedure u ambasadi”, kaže u razgovoru za Deutsche Welle jedan od tražitelja radne dozvole iz Krajine.

“Supruga i ja smo pronašli poslodavca, potpisali ugovor i početak rada nam je za nekih mjesec dana. Međutim, prema sadašnjem stanju, termin za vizu mogu očekivati u novembru ili decembru, iako sam se registrovao u junu 2017. godine!... Bojim se da će meni poslodavac poništiti ugovor, jer sam mu već najavio da nema šanse da počnem raditi prema ugovoru, jer nisam dobio termin u Ambasadi. Ne smijem ni pomenuti da termin očekujem krajem godine”, kaže sugovornik iz Krajine.

Deutsche Welleu su se javili brojni ljudi sa identičnim problemom. U istom su stanju - očajni, ogorčeni, preplašeni. Svoje probleme rado iznose, pokazuju dokumente, mole za pomoć, ali insistiraju na anonimnosti, budući da egzistencija mnogih od njih još uvijek zavisi od nekog poslodavca u BiH, a boje se i da bi njihove kritike na račun njemačke administracije mogle imati štetne posljedice po njihove zahtjeve za radne vize.

Bez ‘pritiska' na Ambasadu!

Sugovornik iz Banjaluke je prije godinu dana dobio posao IT specijaliste u firmi Zalando u Berlinu. Ugovor za posao, odnosno zanimanje koje je izlistano kao deficitarno zanimanje na tzv. Positivliste njemačkog Biroa za zapošljavanje (Agentur fur Arbeit) dobio je na neodređeno vrijeme, uz šestomjesečni probni rad, te se odmah obratio Ambasadi u Sarajevu za termin za radnu dozvolu, no termin se stalno pomjerao, kao i molbe firmi Zalando za odlaganje početka radnog odnosa.

Prema njegovim riječima, predstavnici firme iz Berlina su početkom godine direktno kontaktirali i njemačku ambasadu u Sarajevu, gdje im je skrenuta pažnja da više ne zovu “jer je to pokušaj vršenja pritiska na rad Ambasade”. Zalando je na svog potencijalnog IT specijalistu iz BiH čekao do početka maja ove godine, nakon čega ga obavještavaju da raskidaju ugovor, koji, zapravo, nikada nije ni zaživio.

Njemačka ambasada u Sarajevu nije pokazala volju da se javno izjasni o problemu. Pitanja upućena njima proslijedili su njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu, odričući se odgovornosti za probleme čekanja na termine za radnu vizu, koji, u nekim slučajevima, traju i 18 mjeseci. Prema nezvaničnim informacijama, Ambasada u Sarajevu je tražila i dobila pomoć, odnosno dva njemačka i dva lokalna dodatna uposlenika na poslovima izdavanja viza.

Enorman porast zahtjeva za vize

“Nakon što su početkom 2016. godine usvojeni amandmani u smislu olakšica pri zapošljavanju, zabilježen je enorman porast zahtjeva za vize u zemljama Zapadnog Balkana. Samo tokom 2017. godine Odjel za vize u Ambasadi u Sarajevu procesuirao je više od 17.000 takvih zahtjeva... Na taj način se Sarajevo, baš kao Priština i Beograd, ubraja među 10 gradova na svijetu u kojima se bilježi najviše zahtjeva za vize za Njemačku”, kaže se u dopisu njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Deutsche Welleu.

U Ministarstvu u Berlinu također tvrde da je broj osoblja, kao i radno vrijeme konzularnih odjela u zemljama Zapadnog Balkana, dakle i u BiH, maksimalno produženo, no da ni to nije dovoljno da bi se pravovremeno odgovorilo na sve zahtjeve.

"U svakom slučaju, vrijeme čekanja na termine za vizu za radnike nižih kvalifikacija, kao na primjer u građevinskom ili ugostiteljskom sektoru, su duži od godinu dana, što nije zadovoljavajuće”, priznaju u Ministarstvu.

S diplomom u skladište

Zbog predugog čekanja odužile su se nade i očekivanja još jednog Banjalučanina. Premda fakultetski obrazovan, u maju prošle godine prihvatio je posao u jednoj firmi koja se bavi skladištenjem robe u Rosenheimu, Bayern. “Zbog nemogućnosti pronalaska posla u struci, susretanjem sa mnogim nelogičnostima u sistemu BiH, odlučio sam da napustim porodicu, djevojku, prijatelje kako bih napokon sredio finansijsku konstrukciju i uopšteno našao normalan posao, posao gdje bih bio prijavljen, imao zdravstveno osiguranje, novac dobijao na račun u banci, a ne u koverti na ruke, izbjegao mobing i manipulacije poslodavaca”, kaže on za Deutsche Welle.

Saglasnost, tzv. Zusstimung od njemačkog Biroa za zapošljavanje je dobio, radnu vizu još uvijek nije. Njemački poslodavac je imao razumijevanja i strpljenja, sve do februara ove godine. Nadu ne gubi, aplicira za posao u McDonaldsu, potpisuje ugovor, no nakon nekoliko mjeseci čekanja i ta opcija otpada. Bez obzira na sve, sugovornik iz Banjaluke ostaje istrajan i uspijeva osigurati novi ugovor. Nada se da će biti po narodnom - ‘treća sreća’, i da će do oktobra dobiti radnu vizu i otići u Njemačku.

Vizu za rad u njemačkoj pokrajini Bayern, u okolici Minhena, već više od godinu dana očekuje i Sarajlija, čija supruga je imala više sreće, pa je kao medicinski tehničar, po skraćenoj proceduri, u Njemačkoj dobila posao prije nešto više od pola godine. Kako kaže za Deutsche Welle, aplicirao je za vizu kad i supruga, no razlika je u tome što je ona kvalificirani medicinski radnik, a on bi radio kao pomoćni medicinski tehničar. Čekajući vizu, nada se da će uskoro potpisati treći ugovor za pomoćnog medicinskog tehničara, budući da je jedan od preduvjeta za izdavanje radne vize ugovor o zaposlenju u Njemačkoj, koji ne smije biti stariji od šest mjeseci, što je nemoguće ostvariti imajući u vidu dužinu čekanja na termine u Ambasadi.

U Njemačku za dobro djece

U svakom slučaju, medicinski radnici - gdje se misli na medicinske tehničare, kako pojašnjavaju u Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu, u nešto su povoljnijem položaju s obzirom na sporazum između biroa za zapošljavanje BiH i Njemačke, a u vezi zapošljavanja medicinskih tehničara.

Zanimanje medicinskog tehničara će možda pomoći mladom bračnom paru iz Sarajeva da uskoro ode za Njemačku, zajedno sa dvoje male djece. Na vizu čekaju nešto ‘kraće’ - od oktobra prošle godine. Suprug već godinama radi u transportu i logistici, a sličan posao ponuđen mu je i u Njemačkoj. Pojašnjavaju zašto žele napustiti rodnu zemlju, s čime bi se složili mnogi, bez obzira kako se zovu, kojoj vjeri, naciji ili političkoj opciji pripadaju:

“Odlučili smo potražiti nešto bolje iz više razloga. Prije svega, to je dvoje malene djece i zbog njih, njihove budućnosti želimo napustiti BiH. Naravno, tu su i financijska i politička situacija u BiH”.
Avatar
ivan
Site Admin
Postovi: 450
Pridružen/a: 17 tra 2013, 14:18
Kontakt:

27 srp 2018, 13:11

Njemačko tržište rada vapi za radnicima, konzulati kaskaju

Za manje od tri godine je građanima Zapadnog Balkana odobreno oko 160.000 radnih viza u Nemačkoj. Koliko njih zbilja radi? To se ne zna, ali se zna da mnogima posao propada jer ne mogu do termina u ambasadi.

Posljednjih mjeseci do redakcija DW koje izvještavaju na jezicima zemalja Zapadnog Balkana stiže sve više poruka čitalaca, koji se žale da nikako ne mogu do termina u njemačkim ambasadama. Svaka takva situacija je lična drama za ljude koji u džepu imaju ugovor sa njemačkim poslodavcem, radnu dozvolu, ali – nemaju vizu. I nikako da dođu na red da tu vizu zatraže.

Prema podacima njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada, koji radi pri Agenciji za rad, u Sarajevu i Prištini se na termin za radnu vizu u prosjeku čeka preko godinu dana, u Beogradu sedam a u Tirani šest mjeseci. „To su podaci iz februara pa vjerujem da se u posljednjih šest mjeseci to vrijeme čekanja i produžilo", pojašnjava za DW dr Karola Burkart, ekspertkinja za migraciju u ovom institutu.

Tim silnim mjesecima čekanja treba dodati vrijeme koje ode na obradu vize ili – a to je tek nevolja – ponovni odlazak u ambasadu ukoliko dokumentacija nije potpuna. Nema podataka koliko vremena prođe prije nego što građanin Srbije ili BiH, koji ima ponudu za posao, zaista i dobije radnu vizu kako bi mogao da krene na put.

Sa ovakvom navalom niko nije računao

Navala je krenula novembra 2015. godine u sklopu velikog izbjegličkog talasa u Nemačkoj. Tada su, zajdno sa Sirijcima, Iračanima i Avganistancima, državljani Srbije bili u vrhu po broju zahtjeva za azil i skoro svi bi bivali odbijeni. Vladajuća velika koalicija je našla rješenje u proglašenju svih zemalja Zapadnog Balkana takozvanim „sigurnim zemljama porijekla" kako bi se zahtjevi za azil iz tih zemalja po automatizmu odbijali.

To je bila trgovina u stilu: dođite da radite umjesto da tražite azil", priča Burkart. „Tako je nastala ideja za praktično zapadnobalkansko pravilo. To je bio novum njemačke imigracione politike, da je za radnu imigraciju dovoljno da imate ponudu za radno mjesto, a da inače nisu neophodni nikakvi drugi uslovi niti kvalifikacije. Ali očigledno se nije računalo sa ovako ekstremnim brojem zahtjeva."

Prema riječima Karole Burkert, od novembra 2015. do kraja prošle godine odobreno je 120.000 zahtjeva za vizu prema ovom „zapadnobalkanskom pravilu", dok je još tridesetak hiljada zahtjeva odbijeno. Ako bismo dodali i prvih sedam mjeseci ove godine, za koje još nema zvaničnih podataka, pretpostavka je da je oko 160.000 ljudi iz Srbije, BiH, Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore dobilo radnu vizu u Njemačkoj u manje od tri godine.

„To je mnogo i konzulati su bukvalni "pregaženi" navalom. Vjerujem da, što se tiče personala u konzulatima, za ovo uopšte nisu bili pripremljeni. Iako Savezna vlada uvijek naglašava da pojačava personal, to je marginalno u odnosu na potrebe. Znamo i da prostorije nisu dovoljno velike, da zgrade konzulata pucaju jer su prepune", kaže Burkart.

Poslodavac hoće odmah

Naša sagovornica nema podatke o tome koliko je ponuda za posao propalo zbog gužve sa terminima, ali kaže da tržište rada traži brzinu, da poslodavac želi radnika odmah. „Recimo treba vam njegovatelj sada i odmah, ili pomoćni radnik ili kuhar – jer sada na primjer dolazi mnogo turista. Kada kandidat ne dobije radnu vizu, onda ponuda za posao postaje izlišna, onda ja kao poslodavac moram drugačije da se snađem."

Premda u ambasadama i Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke za DW ponavljaju da su „maksimalno" povećali kapacitete i produžili radno vrijeme, Bukert kaže da to „maksimalno" očito nije ni izbliza dovoljno da pokrije potrebe tržišta rada.

Na pitanje šta onda savetuje ljudima koji se nadaju vizi, uz uzdah kaže: „Da se optimalno pripreme i imaju sve neophodne dokumente." Jer ako vas vrate sa šaltera, sve kreće ispočetka.

DW
27.07.2018
Odgovori
  • Info
  • Online

    Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 0 gostiju.