Kleveta i prenosenje postojanja sumnje

Pravosuđe Bosne i Hercegovine
Odgovori
Thomas
Postovi: 23
Pridružen/a: 04 ožu 2013, 19:24
Kontakt:

16 srp 2019, 09:21

KLEVETA I PRENOŠENjE POSTOJANjA SUMNjE
Zakon o zaštiti od klevete

čl. 5 i 6

Kada je naslov spornog saopštenja stavljen sa znakom pitanja i kada je preneseno da postoje indicije o reketiranju, ali nije navedeno da je izvršeno reketiranje, tu se ne radi o prenošenju informacije, već je u pitanju prenošenje postojanja sumnje, pa nema klevete.

Obrazloženje:

"Odredbom člana 4. stav 1. ZZK propisano je da se taj zakon primjenjuje na sve tužbe za naknadu štete, ukoliko su podnesene povodom nezakonite povrede ugleda izazvane iznošenjem ili prenošenjem nečeg neistinitog, bez obzira na vrstu tužbe.

Odredbom člana 5. istog zakona propisano je da svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili prenošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, odgovorno je za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje.

Dakle, da bi postojala odgovornost za štetu nanesenu klevetom, neophodno je da su prenesene informacije (činjenice) koje nisu istinite.

U konkretnom slučaju, spornim saopštenjem na web stranici prvotuženog, s obzirom na njegov sadržaj, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, nisu prenesene informacije, pa se time ne radi o izražavanju u smislu odredbe člana 5. ZZK. Naime, imajući u vidu da je naslov spornog saopštenja stavljen sa znakom pitanja, te da je preneseno da postoje indicije o reketiranju, ali nije navedeno da je izvršeno reketiranje, ne može se raditi o prenošenju informacije, već je u pitanju prenošenje postojanja sumnje. Stoga, konkretno prenošenje nije dovoljno za zasnivanje odgovornosti tuženih po navedenoj zakonskoj odredbi odnosno za zaključak da se radi o kleveti. Navedeno i iz razloga što je prvotužitelj, kao vlasnik javnog medijskog servisa, u odnosu na privatno lice, s obzirom na aspekt te funkcije, više izložen sudu javnosti koji se može ispoljavati kako na prijatan način, tako i na uznemirujući način - iznošenjem sumnji.

Prema tome, tužitelji se u reviziji neosnovano pozivaju na odredbu člana 5. ZZK, kao osnovu za zasnivanje odgovornosti, te neosnovano ističu da se radi o prenošenju lažne vijesti iz razloga što ista nije provjerena, jer je već rečeno da se ne radi o prenošenju informacije, u kojem slučaju bi na tuženima bio teret dokazivanja da se radi o iznošenju istinitih činjenica.

Stoje navodi revidenata da se drugostepeni sud, u datom obrazloženju, nepravilno pozvao na odredbu člana 6. stav 2. ZZK, primjeni koje odredbe bi bilo mjesta u situaciji kada je prenesena informacija, ali kada postoje izuzeci od odgovornosti, što suštinski ne utiče na pravilnost pobijane odluke.

Iz datih razloga, izjavljenu reviziju je valjalo odbiti, primjenom odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13)."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 045385 15 Rev od 9.2.2017. godine)

https://forum.ba/
Odgovori
  • Info
  • Online

    Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.